28.10.2024

I na kamenu nikne seme ako se zalije znojem!

Nevena Mitrović, profesorka u lozničkoj Gimnaziji „Vuk Karadžić“, skoro tri decenije sa puno entuzijazma radi na prenošenju znanja novim generacijama đaka iz srpskog jezika i književnosti. Kako kaže, privilegovana je što svoj radni vek provodi u školi iz koje je i sama potekla, a kojoj se sa velikom radošću vratila. 

- Rado se sećam perioda kada sam bila gimnazijalka i čini mi se da sam u dubini duše sačuvala zrnce te mladosti, radoznalosti i entuzijazma. Svoj poziv sam izabrala sa ljubavlju, a uzor mi je bila prof. Ljubica Jovanović. Na njenim časovima sam shvatila da književnost nije samo bežanje od stvarnosti − već i melem, užitak, razonoda, smisao, avantura... Po majčinoj liniji sam poreklom iz Vukovog Tršića. Još iz detinjstva u sluhu nosim melodiju maternjeg jezika. Zato nije nimalo slučajno što sam izabrala profesorski poziv posvećen svemu pomenutom - započinje razgovor sa nama profesorka Nena, kako je od milošti zovu učenici i kolege.

Za skoro tri decenije rada u prosveti Nevenka je najviše ponosna, prvenstveno, na svoj očuvani entuzijazam, a potom i na divnu saradnju sa kolegama među kojima ima sve više njenih bivših učenika, kao i na brojna prijateljstva sa svojim nekadašnjim đacima. Kako je dodala, plamen budućih uspeha generacija koje pristižu sada je u njihovim rukama.

 

Kultura i tradicija jače od svega

 

Biti tinejdžer u ovom vremenu ubrzanog tehničko-tehnološkog razvoja kada je sve lako dostupno i informacije putuju brzinom svetlosti ma koliko nekome delovalo smešno uopšte  nije lako. Dostupnost internetu i društvenim mrežama koje su preplavljene raznolikim sadržajem, uglavnom po našu tradiciju i jezik negativni, navode dečiji mozak, još uvek u nedovoljnoj meri sazreo, da menja svoje dotadašnje navike, način govora i interesovanja. Dok im se sa jedne strane nude laki sadržaji puni razonode sa druge se nalazi školsko gradivo koje neretko prihvataju sa velikom nezainteresovanošću.  

Da bi neki predmet učenici zavoleli neophodno je da ga nastavnik/profesor predstavi na njima interesantan način, ali i da nastavi sa predavanjem koje nije samo šturo deklamovanje gradiva. Takav primer Nevenka je imala prilike da vidi kod svoje profesorke. Sada se trudi da na takav način predaje svojim učenicima, generacijama dece koja odrastaju uz pametne uređaje.

 

 

profesorka Nevenka sa svojim đacima/privatni arhiv

 

- Gimnazijalci poštuju svoj jezik, naročito kada kroz nastavno gradivo shvate istorijski razvoj srpskog književnog jezika. Ponosni su na činjenicu da smo iz Vukovog zavičaja. Dobar deo njih motivisan je i da se takmiči iz oblasti srpski jezik i jezička kultura. Naravno, ima i onih đaka kojima je gramatika carstvo nužnosti. Oni umeju da kažu da ne treba učiti jer još od malih nogu znaju pravilan dijalekat. Obično su to učenici koji radije u rukama drže mobilne telefone, ali zato imaju problema da formiraju gramatički i stilski korektnu rečenicu kao odraz svoje celovite misli. Tu se nadigravamo zanimljivijim pristupom gadivu, pravimo mape uma za dijalekte, ilustrujemo narodne poslovice i organizujemo književne diskusije. Kada je književnost u pitanju, slična je situacija. Inspirativno je raditi sa učenicima koji vole da čitaju, ali je veliki izazov privući i ostale da pomno slušaju stihove, da interpretiraju pripovetke i slično - kaže profesorka i dodaje da joj se nekada učini da mladi sve manje čitaju lektiru, ali kada uđe u odeljenje stvarnost je demantuje.

Ko nam menja jezik?

 

Jezik je živa materija i normalno je da dolazi do određenih promena. Mi ga u školama koristimo raslojavajući ga teritorijalno, funkcionalno, na socijalnom planu i individualno. 

 

Privatni arhiv

 

- Poslednjih decenija evidanan je upliv stranih reči u naš jezik, posebno anglicizama. Sve je u dosluhu sa tehničko-tehnološkim napretkom čovečanstva. Ogroman je uticaj televizije i društvenih mreža. Uznemirujuća istina je što se sve manje pažnje poklanja lektorisanju tekstova i što mladi ljudi neprestano slušaju pogrešno izgovaranje reči svog maternjeg jezika na javnim glasilima. Škola je poslednji bastion na tom planu - ističe profesorka Nevenka. 

 

Koliko je zapravo loše stanje po pitanju novih, uglavnom žarkonskih i engleskih, reči u vokabularu mladih?

- Mladi ljudi imaju pravo da koriste žargon, to je njihova psihološka potreba, odraz buntovnosti i identifikacije sa uzrasnom grupom. Problem je što ih treba naučiti kada se koji jezički varijetet korist, da ne dođe do zamene jezičkog koda. Anglicizmi prodiru u naš vokabular i kroz naučni stil, ne samo preko žargona. Trebalo bi postaviti granice, ali nipošto biti isključiv. Jezik je rentgenski snimak svakog vremena. Najbitnije je da mi mlade ljude naučimo da divane ljudski, da umeju da razumeju jedni druge i da asertivnom komunikacijom iznalaze konstruktivna rešenja za sve životne situacije - poručuje naša sagovornica.

 

Interakcijom do veće zainteresovanosti

 

Svaki predmet može biti „dosadan“ i težak ukoliko se predavač ne služi inovativnim i maštovitim prikazom istog. Za srpski jezik kažu da je među najtežim na svetu za izučavanje. Puno gramatike zna da bude opterećujuće, ali zahvaljujući načinu predavanja kod profesorke Nene svaka lekcija postaje laka.

 

 

privatni arhiv/dodela zahvalnica učesnicima radionica

 

- Đaci vole interaktivnu nastavu, dopadaju im se asocijacije koje im pomažu da svladaju nezgodne termine. Sviđaju im se kvizovi, takmičenja ih nadahnjuju. Posebno su zainteresovani za jezičke radionice. Vole toplu ljudsku reč i pouke u kontekstu celoživotnog učenja - naglašava Mitrović.

 

Prema njenim rečima, u svakoj generaciji ima učenika koji dosegnu zapažene rezultate na svim nivoima takmičenja koji se tiču ovog predmeta. Ima i onih koji su zahvaljujući plasmanu na republičkim takmičenjima iz srpskog jezika uspeli da upišu željene fakultete bez polaganja prijemnih ispita. Svoje učenike nije poimence navodila već je kazala da je na sve njih podjednako ponosna, navodeći da je svaki njihov zajednički trenutak, koji su proveli osvajajući nova znanja, nezaboravan.

- Kroz svoj rad trudim se da među decom podstičem timski duh. Trenutno je u toku peti ciklus radionica „Kultura izražavanja i jezičke zavrzlame“ kroz koju, zajedno sa KZM, podstičemo  kreativnost, duhovni avanturizam i entuzijazam. Ilustrujemo knjige, pesme i narodne poslovice, pravimo azbučnike pojmova, karike znanja, organizujemo kvizove, pridajemo važnost asertivnoj komunikaciji, tragamo za sinonimima, bavimo se nepoznatim rečima, pravimo priče i mnogo toga još. Negujemo našu tradiciju sa voljom i ljubavlju. Tu uzajamno učimo, najviše ja od njih. Mladi ljudi imaju drugačiji senzibilitet, zapahnu me novim idejama i motivišu da nastavim ovaj avanturizam. Posao prosvetnog radnika je rudarski, ali je velika privilegija dati svoj doprinos brušenju dijamanata - ponosno kaže profesorka. 

 

Tršić, u Muzeju jezika i pisma, maj 2024./privatni arhiv

 

Gimnazijalci tradicionalno daju svoj doprinos obeležavanju važnih datuma u gradu, ali i redovno učestvuju u svim kulturnim manifestacijama, poput Vukovog sabora, Đačkog Vukovog sabora, Dana škole, Savindana, Dan matenjeg jezika u Tršiću, povodom godišnjice Boja na Čokešini i mnogim drugim. Ovi mladi ljudi takođe učestvuju u izradi školskog časopisa „Vukov glasnik“ i prijemu gostiju povodom konkursa „Vukovo zvono“. 

U sumraku koji sve više pokriva savremeno doba ovakvi promeri, i sa pedagoške i sa učeničke strane, predstvaljaju svetlu tačku naše prosvetne budućnosti. Za sam kraj našeg teksta profesorka Nevenka nam poručuje:

 

- Važno je znati šta hoćemo i na koji način ćemo to ostvariti. Na putu ka svojim ciljevima vredi biti istrajan. Valjalo bi imati svoju zvezdu vodilju. Lična motivacija zlata vredi. Ponekad se ambis lakše preskoči, nego što se savlada ravan teren. I na kamenu nikne seme ako se zalije znojem. Samo napred! - zaključuje  profesorka Nena Mitrović.

 

Lj.Marković